Medicina i zdravstvo

Ovo je blog posvećen medicini i zdravstvu. Teme su raznovrsne i namjenjene što većem broju čitalaca/posjetitelja. Vjerujem da je najbolji način za očuvanje zdravlja i liječenje putem davanja informacija i podrška u sticanju novih znanja.

27.05.2016.

4x4 koje vrijede kad kreneš na planinarenje

Proljeće je došlo na velika vrata, dan se produžio i vrijeme je za izlete, šetnje i hodanje po prirodi. Koliko god je boravak u prirodi dobar ipak treba biti oprezan. Medjunarodna federacija planinara i alpinista (UIAA) je 2008 godine dala nekoliko preporuka koje se skraćeno zovu 4x4. Ove preporuke su podijeljenje u četiri dijela: Dio prije odlaska na planinu, dio prije polaska na planinarsku turu, preporuke tokom planinarske ture i dio koji objašnjava osnovne postupke ukoliko se nešto loše desi.

 Tako UIAA u dijelu koji se zove "Prije odlaska na planinu" navodi da se: 1. Ciljevi i aktivnost prilagode svom trenutnom zdravstvenom stanju i nivou fizičke spreme. Budite pošteni prema sebi!, 2. Hronične bolesti moraju biti adekvatno liječenje. Potrebno je imati dovoljno lijekova kao i neophodnu rezervu, 3. Ukoliko imate sumnji oko svog zdravstvenog stanja, konsultujte ljekara, 4.Obezbijedite sebi osnovnu medicinsku opremu te naučite rukovati istom prije odlaska na planinu. Organizujte svoje zdravsteno osiguranje prema planiranim aktivnostima.


Dio koji je nazvan "Prije polaska na planinarsku turu" takođe ima četiri preporuke. Prva preporuka je da potražite lokalnu vremensku prognozu. Prilagodite turu vremenskim prilikama i vremenskim organičenjima. Druga preporuka je da nekome javite plan kretanja. Treća preporuka je da ne zaboravite osnovno: dovoljno hrane i vode, rezervnu odjeću, opremu za hitne situacije, sunčane nočale, kapu, pribor za prvu pomoć. Kao četvrtu preporuku u ovom dijelu UIAA navodi da je potrebno imati brojeve telefona lokalnih spasilačkih službi. "Tokom planinarske ture/pohoda" je dio UIAA preporuka koji u prvoj stavki preporučuje da se prvih 30 minuta ture kreće laganije sa ciljem postupnog zagrijavanja tijela. Druga stavka navodi da se svaka 2-3 sata treba jesti i piti. Preporučena je hrana bogata ugljikohidratima (keks, čokoladice, energetske pločice). Ne preporučuje se piti alkohol prije nego se tura okonča. Treći dio upozorava da stariji i djeca imaju manje tjelesne rezerve radi čega se preporučuju češči odmori te češće pauze za jelo i piće u odnosu na odrasle. Četvrta dio ove preporuke navodi da se na visinama iznad 2500-3000 metara ne povećava visina na kojoj se spava više od 300-500 metara u 24 sata. Nakon tri dana uspona provesti ekstra noć na dostignutoj visini. Ukoliko je moguće, ne spavati na najvišoj tački koja je dostignuta u tom danu uspona.


 Četvrti, zadnji dio, preporuka pod nazivom "Ukoliko se nešto desi"daje osnovne smjernice djelovanja u slučaju nesreće. Tako se pod 1. savjetuje da se u slučaju pogoršanja vremena siđe sa grebena, ferata (osiguranih planinarskih staza), odmakne od visokog drveća te dalekovoda u slučaju nevremena. Ne sklanjati se u male pećine ili ispod stijena. Pod 2. UIAA navodi da se povrijeđena ili oboljela osoba ne treba ostavljati sama. Nepoznavanje jezika može biti značajna barijera te onaj ko ostaje sa žrtvom treba govoriti njezin jezik. U slučaju da se žrtva mora ostaviti sama radi traženja pomoći prethodno se moraju poduzeti sve neophodne procedure. Kao 3. se savjetuje da ukoliko se neko ne osjeća dobro prilikom uspona odmah treba razmotriti silazak. Ukoliko se na velikim visinama javljaju razni simptomi oni se smatraju znacima visinke bolesti dok se ne dokaže drugačije. Stoga se ne preporučuje nastavak uspona. Ukoliko se simptomi pogoršavaju savjetuje se trenutni silazak. I kao zadnju stavku četvrtog dijela UIAA savjetuje da se cijelo vrijeme uspona prati vlastiti položaj na karti ili GPS radi lakšeg javljanja spasiocima i lakšeg nalaženja.


 Boravak u prirodi i planinama ima brojne pogodnosti koje ne treba ni navoditi. Ipak, planina se mora poštovati i slijediti preporuke da bi boravak u prirodi protekao u najboljem redu. Najgora solucija u tokom boravka u planini je smrt ili teško povređivanje, posljedice koji nijedna planina ili planinarski pohod nisu vrijedni.

11.05.2016.

Ne pričaj dok jedeš, sto puta sam ti rekla/rekao!

Ne znam koliko ste puta čuli kako rečenicu iz naslova izgovaraju vaši roditelji. Ja sam istu čuo previše budući sam cijelog života bio izuzetno pričljivo biće. Sem brige za dobre manire svoji potomaka, nepričanje tokom jela ima i medicinsko objašnjenje. Naime, zabilježen je priličan broj slučajeva gušenja hranom tokom jela, vjerovali ili ne:)

Disajni put kod čovjeka počinje u nosu i proteže se kroz ždrijelo, grkljan i potom dušnicu ide dalje u bronhije te do krajnjih dijelova pluća. U gornjem dijelu zrak i zalogaj dijele isti put te se na nivou grkljanja razdvajaju. Zrak ulazi u pluća, zalogaj ide kroz jednjak dalje u želudac. Ulaz u disajni put, grkljan. zaštiećn je posebnim poklopcem od ulaska stranih tijela. Ukoliko strana tijela i uđu u grkljan dolazi do niza reakcija kojima je cilj otkloniti opasnost od gušenja i osloboditi put za nesmetano kretanje zraka. 

Ulazak stranog tijela u disajni put je najčešće zadesno tokom jela. Strano tijelo može dovesti do potpunog začepljenja disajnog puta kojom prilikom se potpuno prekida dotok zraka u pluća što može rezultirati gušenjem. Opstrukcije disajnog puta mogu biti laka i teška. Kod lake opstrukcije disajnog puta osoba može disati, kašljati i govoriti. Na pitanje da li se guši dobija se odgovor. Kod teške opstrukcije disajnog puta dolazi do nemogućnosti govora, a na pitanja žrtva odgovara klimanjem glave. Javlja se i nemogućnost disanja ili je disanje jako otežano. Žrtva pokušava da kašlje ali bezuspješno. Teške opstrukcije disajnog puta vrlo brzo dovode do gubitka svijesti. Obzirom da su žrtve kod gušenja stranim tijelom jako uznemirene spasilac treba stati ispred žrtve i upitati je da li se guši te joj ponuditi pomoć pokušavajući je smiriti. Prva pomoć kod lake opstrukcije disajnog puta i efektivnog kašlja se pruža ohrabrivanjem žrtve da kašlje i praćenjem njenog stanja traženjem znaka pogoršanja. Ako je opstrukcija teška, bez kašlja, ili je kašalj bez efekta žrtvi se udara do  pet puta između lopatica dlanom ruke.   

U slučaju neuspjeha dalje se primjenjuje Heimlichov manevar. Spasilac staje iza leđa žrtve namještajući se tako da je jedna noga više naprijed (bokserski stav). Potom stavlja svoje ruke oko žrtve, između prsne kosti i pupka.  Spasilac jednu ruku stišće u pesnicu koju polaže sa palcem naprijed u gornji dio trbuha osobe koja se guši. Drugom rukom spasilac treba obuhvatiti prvu nakon čega se vrši jak pritisak objema rukama unazad i gore.  Ovaj se postupak ponavlja do pet puta. Ukoliko je žrtva u ležećem položaju ili izgubi svijest pred spasiocem Heimlichov manevar se vrši ukrštanjem obje ruke i njihovim polaganjem između pupka i grudne kosti. Pritisak se vrši potiskivanjem prema gore.Kod osoba u besvjesnom stanju strano tijelo vidljivo spolja golim okom je moguće ukloniti prstom jedne ruke. Kod žrtava koje su izgubile svijest preporučuje se ŠTO PRIJE OTPOČETI sa osnovnim održavanjem života.

Ukoliko malobrojni čitaoci ovog bloga misle da je priča o ovom oslobađanju disajnog puta fikcija moram ih razuvjeriti. Autor ovih redova je imao prilike (nažalost) upotrijebiti Heimlihov manevar na bliskom čalnu porodice, srećom uspješno. Opstrukcija je nastala hranom i riješena je brzo, unutar prvih deset sekundi gušenja. Sličnih primjera u autorovoj neposrednoj okolini je bilo još nekoliko. Nažalost jedan od tužnih primjera koji se desio u Sarajevu 2014 godine bilo je gušenje djeteta gumenom lopticom. Uprkos pokušaju oživljavanja u jednoj zdravstvenoj ustanovi žrtvi nažalost nije bilo spasa. Ovo pisanje je samo pokušaj da se takve i slične grozne situacije više nikada i nikome ne dese.


Stariji postovi